Uloga veterinara

Svetska veterinarska asocijacija (WVA) veterinarska zakletva

Ja, kao član Globalne veterinarske profesije, svečano se zaklinjem da ću koristiti svoje naučno znanje, veštinu i obuku:

Da sprečim, dijagnostikujem, lečim i upravljam bolom i bolestima kod svih životinjskih vrsta koliko god mogu, u skladu sa principima veterinarske etike i relevantnim zakonom.

Da komuniciram i pomažem u sprečavanju uticaja bolesti na ljude koje potiču direktno od životinja ili putem vektorskog prenosa, upotrebe životinjskih proizvoda ili zagađivača životne sredine životinjskog porekla.

Da se ​​zalažem za održivo korišćenje kopnenih, vazdušnih i vodenih životinja u njihovim različitim ekosistemima kroz upravljanje kako bi se smanjili uticaji na životnu sredinu.

Da doprinesem zdravlju životinja, ljudi i životne sredine stalnim razvojem svojih kompetencija kao zdravstvenog profesionalca, postupajući sa integritetom i promovišući dobrobit životinja.

Vet giving calf an injection

Uloga veterinara u javnom zdravlju

Veterinari imaju važnu ulogu u obezbeđenju zdravlja ljudi kroz osiguranje zdravlja i dobrobiti životinja. Svojim stručnim aktivnostima veterinari utiču direktno ili indirektno na životinje, ljude, biljke i životnu sredinu, u kojoj žive i koju zajedno dele. 

Veterinari su angažovani u širokom spektru poslova koji se odnose na kliničku praksu, laboratorijsku dijagnostiku, naučna istraživanja, obrazovanje, državne organe, vojsku, industriju hrane za životinje, hrane, lekova i bioloških preparata, stručne asocijacije, osiguravajuća društva i međunarodne organizacije.

Uloga veterinara u zaštiti zdravlja ljudi se odnosi na sledeće aktivnosti:

  1. Pregovaranje, priprema, usvajanje i primena zakonodavstva i međunarodnih standarda, uključujući politiku održivog razvoja i analizu rizika (ocenu rizika, upravljanje rizikom i komunikaciju o rizicima).
  2. Globalna sigurnost hrane (kvantitet, kvalitet, bezbednost) i zaštita potrošača.
  3. Moderna nauka, istraživanja i obrazovanje.
  4. Zaštita javnog zdravlja i zdravlja životinja kroz primenu službenih kontrola bolesti relevantnih za javno zdravlje i zdravlje životinja (Jedno zdravlje – One Health), zaštitu dobrobiti životinja i zaštitu od ilegalnih aktivnosti i praksi.
  5. Podsticanje ekonomskog rasta (mala i velika preduzeća) kroz održivu proizvodnju u lancu hrane, od farme do trpeze i promet/trgovinu životinjama i proizvodima životinjskog porekla.
  6. Očuvanje diverzifikovane proizvodnje (autohtone i retke rase, tradicionalna hrana).
  7. Komunikacija u prenošenju važnih poruka i dijalog sa zainteresovanim stranama: državne i javne institucije, vlasnici životinja, industrija (poljoprivredno-prehrambeni sektor, farmaceutska industrija) naučnoistraživački sektor, političari, stručnjaci iz drugih oblasti (lekari, farmaceuti, inženjeri stočarstva/poljoprivrede/tehnologije hrane, životne sredine, mikrobiologije, rezidua, statističari, pravnici, ekonomisti, sociolozi, psiholozi, itd.).
A farmer with his animals at the fram